IN MEMORIAM: Neva Kežić | Ispis |  E-mail
Ponedjeljak, 22 Veljača 2010 20:07


IN MEMORIAM


„...i  duša je moja ista
Ozgar greza
Iznutra fina
Posve ćara
Posve čista
Baš ka ona gruba stina
Koja se razletila
Svudir Bračen razastrila
I svaki mu peganj zemje
Divjin čaron okitila
Braška san-pa ča onda
Nemore me ukrest niko
Nosin timbar moga škoja
Na srid lica – u očiman
Grintu mora u njidriman
I neveru u ričiman
Nosin jubav zaprpanu
Duboko u mojen tilu
Nosin pismu vitra, dažja
Pokupjenu s neba, poja
Ča mi bubnji kroz krv vrilu
Pa san anđel – za čas vražja
Ča ću kad san dil mog škoja.“


Napustila nas je Neva.
21. veljače otišla je zauvijek Neva Kežić, selačka poetesa, naša prva bračka pjesnikinja koja je  svojim lirskim stihom  ženski nježno tkala „merlo sunca i paučinu misečine“.
Neva Kežić rođena je u Selcima, 10. V. 1948.
Prva  je zbirka Nevere i bonace iz 1982. godine.
Nakon toga je objavila još tri čakavske knjige pjesama: Angunija užančih (1991.), Sunčana krosna (1993.) i Hrvatska pieta (2001.), te četiri knjige stihova na standardnom jeziku: Akvareli duše (2000.), Svjetlucanja na utihi srca (2002.), Nasmiješeni koraci (2005.) i Negdje ispod zvijezda (2006.). Osim poezijom, Neva Kežić piše i prozu: Ćelavi maslačak (1999.), Želja (2003.), Naplavine sna (2004.), Testament boli (2007.) i Boja sutona (2008.).
U Zagrebu je polazila trgovinsku školu, a Pedagošku akademiju završila je u Splitu. Diplomirala je grupu razredne nastave, te potom hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru. Uz vrlo razveden literaran rad Neva Kežić bavila se likovnošću i izradom tapiserija. Radila kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti u osnovnoj školi u Selcima. Članica je Društva hrvatskih književnika.
Napustila nas je Neva, ali nam je ostavila svoje svoje stihove , svoje „ sunčane preje „ i rekam i kolure svitle sa vonjem svanuća“

"Bol nas sapinje,
Razbije na bokune,
A još smo cili."