Ivan Ivanišević | Ispis |  E-mail
Četvrtak, 18 Ožujak 2010 13:10


Ivan Ivanišević je rođen 1608. u Postirima. Školovan u Ilirskom kolegiju u Loretu.Kanonik, generalni vikar Bračko-hvarske biskupije, opat u Povljima gdje proveo posljednje godine života i umro 1665.
Pisao je refleksivno-pobožne stihove pod snažnim utjecajem Dubrovčana, osobito Gundulića ,što je očito i po obliku strofe i stihova (osmerci) koje najviše upotrebljava . Ivanišević je jedan od rijetkih književnika izvan Dubrovnika u 17.st.
1642. u Veneciji je izdao zbirku „Kita cvitja razlikova“ , koja sadrži pjesme i poeme , međusobno nepovezane , 10 cvitova koji govore o pjesnikovim religioznim, droštvenim i uopće duhovnim preokupacijama.
Ivaniševićeva „Kita cvitja razlikova“,epsko-lirski zbornik sačinjen od molitava, nadgrobnica, poslanica, prijevoda psalama, religioznih sastavaka, za koju će Slobodan P. Novak reći da »najvažnija je dalmatinska knjiga svoga desetljeća, djelo koje će i poslije služiti kao dokaz da nisu ondašnje muze posjećivale samo Dubrovnik«, ostat će, između ostaloga, zapamćena i zbog toga što je »cvit šesti«, naslovljen Od privare i zle naravi ženske.
Najintimniji dio njegove zbirke sačinjavaju religiozni stihovi u prva tri „cvita“ u kojima dominira njegovo religiozno nad čisto duhovnim nadahnućem.
Cvit šesti „Od privare i zle naravi ženske „ izazvao je žestoke polemike zbog oštre satire upućene ženama.Sastoji se od 88 strofa sa po šest osmeračkih stihova.
Ivan Ivanišević, vrstan pjesnik očaran »Vilom Dubrovkinjom«, čije su seste rime zacijelo nadahnute Ivanom Gundulićem, pjesnik iz čijih se sastavaka vidi da se doista pridržavao onoga što je izrekao u »cvitu sedmome« naslovljenom Kako se petnik naučio peti (»Drazim hoćeš, dakle, reći, / Ako žele peti umiti, / Da trudeći i znojeći / Ne pristaju nigda učiti. / Tij od kriposti vodu piju / Ki se trude, znoje i bdiju«7), ostade, unatoč svemu, ženomrzac koji je o ženama govorio na tako skandalozan način da se čini da je u njegovim stihovima uskrsnula srednjovjekovna mizoginija u svome najžešćem obliku. Odgovarajući tko zna kojim jezičavim Hvarankama, Ivanišević nije ni slutio da će mu upravo »cvit šesti« donijeti »negativnu slavu« i atribut pisca »koji je napisao jedan od moralno najdvojbenijih hrvatskih tekstova uopće«.

OD PRIVARE I ZLE NARAVI ŽENSKE CVIT ŠESTI

I.                                                                                                                        
Ako u parva još vrimena  
Otce i kralj vridne i svete
Slatkim jidom ubi žena
I prihini i zamete,
Ki će človik sada biti
Koga neće privariti?

II.

Otca Adama najparvoga
Iz vičnega ize mira,
Kad iz raja zemaljskoga
Dav mu slatko voće istira.
I učini sve narode
Da se u grihu zato rode.

XVII.

Zla je žena gora od zmije
I zlo veće zla svakoga.
Jid ki izličit moći nije
Bud bogata, bud uboga,
Varh svakoga hoće biti
I nigdare oprostiti.