Između 1927. i 1948. prof.dr. Josip Badalić nekoliko je puta boravio na  Bolu kao gost obitelji Babić (kod šjor Zuaneta) gdje je u kućnom arhivu pronašao rukopise koji su sadržavali svjetovnu liriku mahom ljubavnog sadržaja.   Ta lirika tiskana je u knjizi  Građe za povijest književnosti hrvatske, JAZU  1949. godine, pod naslovom „Bolska rukovet stare lirike hrvatske“.
Badalić pripisuje te pronađene rukopise prvoj polovini  18.stoljeća.
Osim hrvatskih pjesama u zbirci ima i nekoliko talijanskih i nekoliko pisanih naizmjenično miješanim hrvatskim i talijanskim stihovima. Sve su hrvatske pjesme pisane čakavskom ikavicom, osim nekolko pisanih štokavskimgovorom dubrovačkog  „timbra“.
Prof.dr. Josip Badalić smatra da je pjesnik rukoveti rođeni čakavac, pa bi autorom „Bolske rukoveti“ trebalo smatrati nekog nepoznatog Boljanina , sljednika dubrovačke pjesničke škole. Dvojbe u vezi s autorstvom „Bolske rukoveti“ ne umanjuju njene neosporne poetske vrijednosti.


OSTANI MI ZBOGOM

Bolu moj gizdavi!                                                                        
Ostani mi zbogon,
Cvite odabrani!

Ostan'te mi zbogon
Ovi bili dvori,
Ostan'te mi zubogon
Moji razgovori!

Ostan'te mi zbogon
Vi  bili palaci,
Za kimi svaki čas    
Izlaze uzdasi. Ostan'te mi zbogon

Ostan'te mi zbogon
Vi bili prozori
S kih me ma vila
Vele krat umori.

Ostan'te mi zbogon                                                             
Drage moje vile,
Ke mi zadaste
Mnoge ljute strile.

Ostan'te mi zbogon                                                                                     
Mlade divičice ,
Ostan'te mi zbogon
Bile golubice.

Ostan'te mi zbogon
Svi puti i strade,
Ostan'te mi zbogon
Sve ove kontrade.
Ostan'te mi zbogon
moji prijatelji ,
ostan'te mi zbogon
moji roditelji.

Ostani mi zbogon
Moja draga perlo,
Ostani mi zbogon
Sarce moje vedro.

Ostani mi zbogon
Dušo moja mila,
Ka si sarce moje
Veće umorila.