Tin Ujević na Braču | Ispis |  E-mail
Četvrtak, 18 Ožujak 2010 13:27



U slutnji, u čežnji daljine;

U srcu, u dahu planine, planine

Malena mjesta srca moga,

Spomenak Brača…


“Kada sam krenuo preko malog Kanala, nije trebalo par trenutaka pa da cijela okolica utone u neku radost blagosti i milje iskričavoga isparavanja. Bila je svetkovina nestajanja voda u sunčanost nebeskog obzora. More je bilo kao mlijeko, sa strujanjima žive; nad planine i bregove popinjala se magla za svakoga koji je željan…Bio sam u životnoj sreći što jesam… Kada sam se iskrcao u Supetru opet sam uvidio onaj domaći ljupki izgled ljudskih obitavališta; prošetao sam da poslušam bučanje rječitoga mora i da operem noge u njegovoj soli. Pod lahorom prokađenim mirisima otočkih trava i grmečaka, najprije sam posjetio Groblje da razmišljam o ništenosti pojedinca i nedotupavnome krugu ljudskih htjenja. Tu sam osjetio duboku malankoniju Supetra, kao i cijeloga ovoga primorskoga kraja… Jesam li ovamo došao dockan, ili suviše rano? Vjetar iz borika dopirao je u ove čemprese koji su u redu uz obalu koso pognuti, gotovo prevaljeni i  iščupani od nevremena… ja doduše nisam imao raspoloženje da plačem, ali sam osjetio da sam sentimentalan, što već odavno nisam bio…”

Dio je to eseja Augustina Tina Ujevića “Sjeta pred Supetrom” napisanog krajem 1929. kada je odlučio provoditi neko vrijeme na Braču. Boravi u Supetru od studenog 1929. do 1. veljače 1930. Brač je Ujeviću blizak, utkan u žilama rođenjem, ljubav prema njemu prisutna je iz djetinjstva. Majka Jerolima Livačić – Markusović rođena je u Milni 1862. gdje živi sve do udaje za Ivana Ujevića, učitelja iz Poljica. Vjenčani 14. ožujka 1886. obitelj Ujević živi neko vrijeme u Milni gdje im je rođena najstarija kćerka.

“Od godine 1913. pa do ovog kraja novembra nisam bio na otoku Braču. Moglo bi se reći da sam pogriješio…”(Otkrivajući Mirca)

Grešku Ujević ispravlja. Boravi na Braču nekoliko mjeseci. Upoznaje Ignjata Joba, igra se s njegovom Cvijetom,
-    Što misliš o politici Cvijeto?- pitam je.
-    Ništa; kada dođe, ja uzmem dječji list.

Provodi večeri u pansionu šjore  File, u hotelu Rendić na supetarskoj obali, igra briškulu, pije vino i tu je “uz bačve slatko i ugodno, dosta toplo”, dok vani fijuče bura.

“Bura, bura, bura… Tjera po nebu oblak, lupa škurima, fijuče sa žicama i stubovima. Ali pred sobom ne kovitla ništa, ritmu pomamljenih rtova, natiskuje naprijed bijelo talasje kao uzbibano klasje, lupa u obalu, u klisure, zgrade i igala, te baca preko kamena na daljinu od više metara bijelu morsku pjenu, odlomke valova ili samu zavitlanu pahuljastu srž morske mutljavine koju nije donio talas nego zanio hiroviti, nemogući vjetar. Ne ostaje druge: treba popiti koju.”


BURI U ALBUM / BURA NA BRAČU/

U prozore i vratnice
lupa bura tmurnih ura;
dršću male dvospratnice.
Bura, Bura, Bura, Bura.
Kao misli zlopatnice,
kao duše sve patnice,
u pjesmi bez riječi
struje hladni žmarci
u kuće bez peći;
tresu male dvokatnice,
u prozore i vratnice;
jauču šumarci.

U Supetru Ujević osim Joba upoznaje i susreće Rosandića, Rendića, Mišu. “ U ljetu su ovdje bili g. Rosandić, Rendić, Miše, a prošao je zbog jednog porušenog kipa i Korčulanin Pero Pallivicini. Na groblju smo vidjeli spomenike nadgrobne staroga Rendića, najstarijega  kipara dalmatinskog… Slikar Job se pred par dana vratio iz Beograda kamo je ponio više svojih slika za izložbu “Oblika”…”
Nakon godina nemira, u Supetru provedenih par mjeseci su oaza mira u njegovu životu ispunjenom patnjama. Piše feljtone za “Jadransku poštu”, dopisuje se s prijateljima, uživa u snu zimskog turiste, iako mu nedostaju biblioteke i gotovo svakih par dana putuje u Split.
“ Supetar je doista mjesto za idealni odmor. Tihi ulični život dozvoljava živcima da se oporave: parobrodski saobraćaj je mali (jednom na dan veza sa Splitom), stranaca sada nema, a mještani su ljudi tihi i dosta povučeni. Seljaci beru masline po brežuljcima. Iako je ovo glavno mjesto otoka Brača, nije najveće; ja se ipak ne odazivam odmah pozivu za Pučišće. Sveta mi je ova tišina,i puna svoje drage cijene. Ujutro me je do sada već u sedam budilo ljupko sunce pred kojim se plavi žali stidljivo razgaljaju kao bezazlena nevinost djevojke pred prvim pogledom žedna ljubavi muškarca. A uveče, mir je dubok, te je zadovoljstvo pred samo spavanje, na koje me kadikad sprema kaplja domaćega vina, pogledati na kopnenu obalu od Splita do Makarske, obasjanu tačkama elektrike koje ističu Dugi Rat i staro gusarsko gnijezdo Omiš. Nostalgija prošle mladosti budi se u nama, jer su nekada i naša srca jednozvučno odjekivala sa glasom nekoga mjesnoga kampanila. Žurim kroz magličastu providnost noći prema gradu Marulića, Kavanjina, Luke Botića i Franje Suppea, te se pitam: Kako ono biješe: ne znam ni sam:

Jesenju klupu s tugom zrela voća
u kakvom starom splitskom perivoju…”

Ljubav prema Braču, prema ljepoti te zemlje, tog kamena izbija iz svakog Ujevićevog retka, neprepoznatljivo spokojstvo prisutno je u svim člancima koje je Ujević lutalica i boem napisao na Braču.

“… u srcu te škrte zemlje i nezahvalnog kamena ima neki trenutak visoke i strasne domaće poezije, neki vrutak ljepote na kojemu bi se trebalo zaustaviti. Jer je ovo predgrađe tišine, gdje se na puteljcima viđaju mazge i magarčići kao dirljivo prijevozno sredstvo… Jest trebalo je ovamo doći iz one zagušljive pretjesne Skadarlije da bi nam se približila nadohvat ruke noćna Danica! Ovdje ima toliko mnogo zvijezda, a njihovi su treptaji diskretni. Mir ulazi u me…”

Ali taj mir ne traje vječito. 1. veljače 1930. Ujević napušta Supetar jer iako je “glavno mjesto Brača odista središte samoće i duhovne sabranosti životne potrebe i borbe za kruh svagdašnji učinit će da sam naglo, prvoga februara, napustio to oporavilište živaca i duhovno odmorište…”

Nikada se više nije vratio na Brač kao što ni mira u njegovu nemirnom životu nikada više nije bilo. Ostala je samo čežnja

“Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.”
(Odlazak)



Gita Dragičević   

Literatura:

Tin Ujević: Opojnost uma, misli i pogledi, August Cesarec, Zagreb, 1986
Tin Ujević: Eseji, Sabrana djela, sv.XIII  , Znanje, Zagreb,1965.
( Sjeta pred Supetrom; Otkrivajući Mirce; Supetar na Braču; Bura na Braču )