100 obljetnica | Ispis |  E-mail
Četvrtak, 22 Travanj 2010 08:04

Prije  100 godina rodio se prof.dr. Stjepan Pulišelić, sveučilišni profesor, čakavski pjesnik ili kako smo ga svi zvali barba Štefe.

Stoga mu  posvećujemo ovu godinu. Sjetit ćemo ga se na Nazorovim danima , a u njegovom rodnom Škripu u okviru Supetarskog ljeta  27. i  28.8. posvećujemo mu Festival čakavske riči, koji će , nadamo se , postati tradicionalan.


Stjepan Pulišelić se  rodio 17.11.1910. godine u Škripu gdje je završio pučku školu , u Šibeniku gimnaziju. Diplomirao na zagrebačkom Pravnom fakultetu, na kojem je doktorirao 1940. Rano je kao domobranski časnik pristupio partizanskom pokretu. Odmah nakon rata postaje sveučilišni profesor, docent na Fakultetu ekonomskih znanosti , nastavnik i voditelj Visoke upravne škole u Zagrebu, te profesor na Pravnom fakultetu do umirovljenja.
Brojna su njegova djela iz područja društvenih znanosti: Klasni karakter društveni nauka, Sociološke teme , Osnove sociologije , Suvremeno društvo, Političke partije, Suvremene klase u preobražaju,Političke stranke kao faktor političkog sistema . Njegova knjiga  Osnove sociologije doživjela je brojna izdanja i godinama je bila, i još je uvijek obvezan udžbenik za studente  i kao što je rečeno „ to je najcjelovitija knjiga po količini informacija u mišljenjima o općim teorijskim rješenjima, koja su bila historijski značajna i još su uvijek aktualna za razvoj znanosti u društvu“.
Ono po čemu je barba Štefe ostao u srcima Bračana, a i ne samo Bračana, je njegova čakavska poezija.  Izdao je 14 knjiga čakavske poezije i proze. Prvu i najomiljeniju  „ Glos  sa škrop“ objavio je 1973. Danas znamo da je taj „glos nastajao dugo  u tišini pjesnikova sr ca u kutku zavičaja u njemu, da ga je Štefe Pulišelić dugo nosio kao što školjka bisernica nosi svoj biser.... progovorio je iz stoljećima naslagana života , iz dubine najhumanijih prostora. Ova nepredvidiva i neponovljiva poezija , stoji kao bračka škrapa i istina „ ( Radovan Vidović).
Slijedeće Pulišelićeve zbirke : Tujo štivala, Kripno zemja , Litnjo mišoncija jazikov, Odića mojega krša, moje beštije, Krisi na pliši,Krtol fruta raznolika, Batude od besid , Broške kartuline, Jošće živi čakavsko besida , Žilje korova, Stepenice uz ponor, Dani pakla.
„...Pulišelićeve pjesme  svježi su dah iz bračkih prodola, bračkih mjesta i duše bračkog čovjeka, nisu samo ljepota jednog starog jezika nego i otkriće bića što se borilo i izdržalo na svome otoku svojim trudom i svojom duhovitošću, svojim espritom, svojim temperamntom, postojanošću  svojstvenom etnosu izdržljivog puka“ (Šime Vučetić)
„ Zapljusnuti i pomalo ošamućeni tematskim i jezičnim bogatstvomkao prvim snažnim valovima , trebat će vremena da se dojmovi srede...“ (Mijo Lončarić)
Za jezik ove zbirke treba reći da je njezin autor pouzdan znalac svoga  zavičajnog govora , a po nekoliko svojih pjesama  - antologijski čakavski pjesnik. Zbog toga se iskreno radujemo bračkim stihovima Stjepana Pulišelića ne samo kao visokom literarnom dometu, nego i kao jezičnom dokumentu koji je uhvatio ovaj dijalekt u sudaru naglih promjena  koje ga rastaču ovdje u rezervatu jedre arhaične  čakavštine , ali mu duh ne mogu uništiti“ ( Petar Šimunović)


JO SAN BROČANIN I VOLIN BROČ

Jo san Bročanin
I volin Broč
Volin njegova lozja
I grozja
Njegove masline
Njegov rogoč

Volin broške sulore
Ponistre
I na njima lipe pitore
Žutin cvićen
Procvale brnistre

Jo san Bročanin
I volin Broč
Ter dimon načadjen
Njegov pršut
Stori sir
Rumeno vino
Njegov s ujen
Pečeni koloč

Jo san Bročanin
I volin Broč
Volin mu more
Če jubi žole
Volin mu jude
Če volu šole
Volin mu modro
Cviće kaduje
I ponikad
Kad se žena
Ženon posuje

Jo san Bročanin
I volin Broč
Njegove vale
Mista i kale

Broške jafrine
Jasene
Buške
Njegovih judi
Beside muške

Kad oštre bure
Mora raznose
Pašjunska juga
Dažje donose
A nevere
Plašu bracere
Meštroli hlodu
Obraze trudne
Kad ga zora
Gledo s Mosora
Jo volin Broč
Njegove race
Doce
I ovce
Trišnje
I višnje
Ter medne smokve
Njegove staze
Njegove lokve

Jo san Bročanin
I volin Broč
Njegove grote
Škrape
I rede
Njegove gomile
Njegov gluhoč

Jö völin Broč
Jer Broč je pisma
Veselih tićih
Od grdelinih
Do kosićih
Lipih divöjok
Šesnih mladićih

Pisma črčojok
I  popićih
Pisma borov
Mäslin i čel
Če na vitru
Zvonidü citru

Ja san Bročanin
I völin Broč
Völin broške
Störe portune
U crkvini
Opröne bocüne
Njegove ko snig
Bile lancüne
U tinelu
Užgone
lanpjüne

Völin broške
Duböke petröde
Korniže
Kolone
Präge
Saliže
Njegove rltko
Srićne intröde
Ter mu penslre
Döbre uzönce
I šperonce
Jo san Bročanin
I volinn Broč
Kako nikad
Kad je po njemu
Cva buhoč
Tako i sad
Kad mu plihuje
Resi levonda
Jo volin Broč
Pilo se cilo
Ili bevonda

Svaki Bročanin
Voli Broč
Bi on kopoč
Klesor
Ribor
Gonjoč
I rodi tega
Ni ga stroh
Od njegovih trnih
Gladežih
Smričih
Njegovih škrapih
Njegovih droč

Svaki Bročanin
Voli Broč
I ti još pitoš
Kume
Zoč?